U najmanjem gradu na svijetu otvorio je svoja vrata Museum of Hum Aura

Hum, sam po sebi turistička je atrakcija  još od davnina od kada nosi titulu najmanjeg grada na svijetu, a sada se može pohvaliti još jednom atrakcijom. Museum of Hum Aura novi je muzej starih zanata koji broji 1500 eksponata koje prikazuju prošlost Istre, običaje i tradiciju. Zavirili smo u njegove prostorije i zaista ostali bez teksta.

Obitelj Sirotić oživjela dašak prošlosti

Dvije godine bilo je potrebno za realizaciju ove vrhunske privatne inicijative. Museum of Hum Aura smjestio se odmah do humske župne crkve,u najmanjem gradu na svijetu, kolijevki stvaranja i središtu glagoljaštva, utvrdi starohrvatske kulture. Vlasnik muzeja Mišel Sirotić, vlasnik je i destilerije Aura iz Buzeta, poznate po proizvodnji 25 vrsta ekskluzivnih tradicionalnih rakija, likera i džemova od samoniklog bilja te divljeg voća ubranog u ekološki čistom okolišu, ali i dva gina filtrirana kroz aktivni ugljen. Hum se prvi put spominje daleke 1102. godine kao kaštel. Naknadno se uz kaštel izgradio prvi niz stambenih kuća s prvom južnom ulicom. Baš ovaj muzej ima čast da bude u prvoj zgradi. 

Nekada je vlasnik kuće bila obitelj Klobas. Franc i Marija Klobas imali su četvero djece. A dvoje od njih su još živi. Njihova se trgovina nalazila na mjestu gdje je sada smješten bar Aura. Tako je i jedna prostorija uspomena baš na humsku butigu. U ovoj prostoriji svatko tko hoće, može sam sebi pripremiti svoju kavu i ponijeti ju kući.

11 prostorija u čast 11 spomenika

Museum of Hum Aura ima 11 soba od kojih je 5 interaktivno, i svaka ima svoju temu koja govori o prošlosti Huma i okolice. Stalni postav čini gotovo 1.500 eksponata. Svaka cjelina predstavlja neizostavan segment života predaka i dominantnih zanatskih radnji u posljednjih 150 godina: staru apoteku, školu, poštu, trgovinu, destileriju, postolara, stolara, krojača, mlin, freskoslikarsku radionicu i tematsku prostoriju posvećenu glagoljici. Tu je i minijaturna Baščanska ploča, ali i vjerna replika Misala kneza Novaka koji je izrađen u samo 200 primjeraka, i to s pravim zlatnim listićima.

Zanimljivo je da je odabran broj 11. Nije to slučajno. Obitelj Sirotić tim je brojem htjela dati počast svima onima koji su započeli s revitalizacijom Huma prije četrdesetak godina. Tada je u Aleji glagoljaša postavljeno 11 spomenika, obnovljen je prastari pučki običaj u kojem 11 žudiga, odnosno sudaca bira novog župana na leto dan. Sve sa željom da se spriječi odlazak stanovnika iz najmanjeg grada na svijetu. To im je tada i uspjelo. Jer Hum i danas  živi. 

Pet je prostorija interaktivno pa se tako u staroj školi može ispisati razglednica na glagoljici, a u pošti poslati na kućnu adresu. Možete napraviti i svoju kremu, a sve sastojke ćete za to naći u staroj apoteci. Isto tako, u starom mlinu možete se okušati u mljevenju kukuruza i pomučiti se za kilo brašna koje možete ponijeti sa sobom kao uspomenu.

U društvu vodiča 

Muzej možete obići sami ili u društvu vodiča. Mi smo naravno jedva čekali sve priče čuti od vodiča, a on je Hari Vidović, inače poznat kao voditelj radionice freskoslikarstva u obližnjem Roču. I u Humu se nalaze vrijedne freske iz 12. stoljeća nastale pod utjecajem Bizanta, a danas u Istri ima čak 150 lokaliteta s očuvanim freskama. 

Hari budući da vodi radionicu freskoslikarstva, i u muzeju će posjetiteljima pokazivati kako se slikaju freske. Čak će i oni  sami imati priliku ih slikati ako to žele. Vidjet će kako se  mužarom drobi neki materijal kako bi se dobili pigmenti za oslikavanje. Freske koje smo mogli vidjeti u muzeju uzete su iz crkvice sv. Jeronima iz 12.st. Ušli smo zatim u  staru krojačku radionicu koja nas podsjeća na naše none koje su nam uvijek popravljale robu. Tu je i neizostavna singerica koja se nalazila u gotovo svakom domaćinstvu. Ovdje se izrađivala i stara humska nošnja. 

Posveta nonetu Feruču

Došli smo do prostorije koja je posvećena obitelji Sirotić. Stolarska radionica posvećena Mišelovom nonetu Feruču i njegovoj ženi Lucieti Ipša iz Ipši. On je bio stolar, prije svega bačvar i njegovi rekviziti su doneseni u muzej kako bi pričali priču o tom obrtu. Ova soba nije interaktivna, tu se želi u potpunosti zaštiti duša nonota Feruča, koja se zasigurno osjeti u prostoriji.

Sljedeća prostorija je pošta iz koje možemo poslati razglednicu nekoj posebnoj osobi kao uspomenu iz Huma.  Svi rekviziti su iz stare humske pošte, pisaći stroj i stari telefon. Prolazeći kroz sve prostorije, vidimo koliko je ovo mjesto savršeno da se novi naraštaji upoznaju sa starim običajima, a mi da se podsjetimo na ona vremena bez tehnologije, što nam se sada čini nezamislivo. 

Zdravica za kraj

Na izlazu s našom ulaznicom su nas uputili  30 metara niže od muzeja gdje se nalazi suvenirnica. Na poklon smo dobili srce od keramike, a zatim je uslijedila degustacija različitih domaćih pića i džemova. Obavezno treba probati humsku bisku, ljekovitu žesticu. Biska je domaća rakija koja se priprema od komovice, imele i triju vrsta trava. Poznata je istarska žestica, a navodno je originalan recept na glagoljici star čak dvije tisuće godina, a donijeli su ga Kelti. Osim suvenirnice obavezno će vas uputiti i u njihov bar Aura, a tamo morate probati najmanji meni na svijetu s najmanjom kavom i palačinkom. 

Hum smo napustili puni dojmova, i jedva čekamo vratiti se opet i cijeli muzej obići ponovno. Vi koji niste još nijednom, obavezno što prije uputite se u najmanji grad na svijetu.