Svaki put kad posjetim Istru obavezno stanem u Roxanich Wine & Heritage hotel, a kada tamo stanem obavezno popričam s Markom. Odlučila sam mu postaviti nekoliko pitanja tako da i vi vidite što sve stoji iza iskustva ovog mladog i ambicioznog budućeg enologa.
Marko Jurišević, u hotelu i vinariji Roxanich radi kao sommelier a do 1. kolovoza ove godine vodio je njihov novootvoreni restoran. Svoje iskustvo i znanje skupljao je godinama na nekim od najzanimljivih poslova u vinarstvu i gastronomiji. Studirao je vinarstvo i vinogradarstvo na sveučilištu u Udinama, tamo je završio tečaj o zimskoj rezidbi vinove loze, a ima i položen prvi stupanj sommelierstva. Njegova priča puna je interesantnih projekata, a s obzirom na njegov entuzijazam i ambiciju, sigurna sam da je ovo tek početak.
Za studij u Italiji opredijelio sam se zbog dobrog poznavanja talijanskog jezika i tadašnjeg mišljenja o kvalitetnijem studiranju. Talijanska vina imala su ugled naspram naših, pa sam vidio priliku u tome da doprinesem podizanju kvalitete istarske eno gastro scene.
Ima toga dosta, ali evo možda prvi koji bih izdvojio je rad kao pomoćni enolog u Agrolaguninom podrumu u Brtonigli gdje se 2013. godine prerađivala Istarska malvazija iz svih dijelova Istre. Jedno od najneobičnijih iskustva mi je bilo u zimu 2014. godine kada sam bio rezač na zimskoj rezidbi u vinogradima obitelji Cosulich na otoku Susku. Radio sam 17 dana na egzotičnom otoku gdje loza raste doslovno iz pijeska, a od raznih patogena štiti je morska sol i vjetar!
Radio sam kod vinara Franca Armana, u vinariji Ivana Damjanića, konobario po lokalnim klubovima i raznim eventima na području Istre. Zatim u vinariji i destileriji Rossi, gdje sam između ostalog pomagao u stvaranju njihove nove linije destilata, a u restoranu “Peterokutna kula” kreirao sam svoju prvu vinsku kartu.
Trenutno radim za vinariju Roxanich, kao sommelier, a ujedno radim stimulaciju prodaje vina unutar i van hotela i vinarije. Radim edukacije o Roxanich vinima našem i ostalom osoblju, stvaramo nove koncepte vinskih tura, promocije i slično. Sve ovo za mene je veliki izazov i odgovornost što me motivira da postanem još bolji. Živim to što radim u pravom smislu riječi, a najljepši osjećaj mi je kada pričam gostu ili kupcu o nekom vinu, jelu ili istarskoj ponudi i oni osjete moju iskrenu strast i ljubav prema poslu kojeg radim.
Roxanich vina poznata su po dugo maceriranim bijelim vinima i crvenim vinima koja dugo odležavaju. Fascinira me činjenica da su sva vina dobivena spontanim fermentacijama s vlastitim kvascima. Kod takvih vina možemo osjetiti pravu sortnost i istinski terroir, a potencijal vina je isključivo preslika kvalitetne godine i rada u vinogradu. Baš ta filozofija prirodnog i iskrenog vinarenja gdje nema dobrog vina bez vremena, me najviše privukla da postanem dio Roxanich tima.
Mislim da je budućnost svakako u biodinamičkim vinima, dobivenim spontanim fermentacijama s divljim kvascima i minimalnim utjecajem sintetskih enoloških sredstava pri njihovom održavanju. Treba educirati buduće generacije vinara o tome, reducirati upotrebu klonova iz rasadnika i poticati vinogradare da koriste stare i što izvornije autohtone sorte. Smatram da vinska publika postaje sve više osviještena o tome što svakodnevno unosi u vlastiti organizam vinom i hranom.
Najteže pitanje! Mislim da je svako vino koje se može piti i kojeg želiš čašu više, dobro. Pogotovo ako prati atmosferu za stolom, tanjur i stanje uma! Volim izbalansirana vina koja se lako piju, kupaže bijelog pinota, chardonnaya, malvazije i sauvignona, ne predugo macerirane i odležane i punijeg tijela, a najbolje Roxanichevo vino za mene je trenutno Sauvage iz 2011. godine.
Uhhh ima ih. Planovi mi se stalno mijenjaju kroz godine i radno iskustvo koje stječem iz dana u dan. Prvi cilj mi je da se što bolje snađem u novoj ulozi brand ambasadora za Roxanich vina, a pored toga volio bih iskoristiti očev poslovni prostor u centru Poreča i pretvoriti ga u art & natural wine shop. Volio bih početi stvarati svoju priču, ali sve u svoje vrijeme.
Pratite Marka Jurišević na Instagramu: maurimarko
Pratite Andreine priče na : andrea_pancur