Kaštela su kraj bogate prošlosti i još bogatije sadašnjosti
Naime, Kaštela su kraj bogat vinskim blagom. Štoviše, ondje je tradicija uzgoja grožđa i pijenja vina prisutna od pamtivijeka. Svjedočanstva slavne vinske prošlosti vidljiva su u kaštelanskom krajoliku – na kozjačkim padinama gdje se nalaze krčevinske gomile i prizide starih vinograda, te u starim konobama, gdje su sačuvane drvene bačve, alati za obradu zemlje i vinarska oprema. U novije vrijeme ulažu se znatni napori da se obnovi stara slava. Tako se na preostalom neizgrađenom zemljištu uz maslinike podižu i novi vinogradi, u kojima se sade domaće sorte, ponajprije crljenak kaštelanski, genetski otac čuvenog plavca malog. Nakon brzinskog proučavanja vinske prošlosti, poželjeli smo upoznati i vinsku sadašnjost. Stoga, prva na redu bila je Vinarija Vučica iz Kaštel Kambelovca.
Vinarija Vučica mlada je zvijezda kaštelanskog vinskog neba
Iako je u obitelji Vučica uzgoj vinove loze i proizvodnja vina upisana u obiteljsko nasljeđe, mladi par zaručnika, Anđela i Josip Vučica hrabro su 2019. godine oživjeli napuštene obiteljske vinograde i na noge postavili današnju proizvodnju vina Vučica. Vinarija Vučica modernog je i svježeg ambijenta. Ono po čemu je Vinarija Vučica posebna jest veličanstveni pogled koji se pruža s njene terase na Kaštelanski zaljev. Vinogradi Vučica prostiru se na oko 2 Ha, na padinama Kozjaka uz što je nedavno posađeno novih 8000 trsova isključivo crljenka, u selu Dugobabe, na koji se vinarija sve više orijentira. Ukupna proizvodnja kreće se oko 5000 litara godišnje, od čega se oko 20% proda na kućnom pragu. Vučica za sad nudi četiri etikete, koje smo redom i kušali: Maraština 2020, Opolo rosé (babica, plavac i crljenak) dobiven 24-satnom maceracijom, Cuvée Vučica 2019 (babica 70%, plavac 15%, crljenak 15%) i Crljenak kaštelanski iz 2018 u kojem je dozvoljenih 10% plavca malog, a čija etiketa prikazuje mjesec, zvijezde i Kozjak – noćni prizor vinograda.
Sva su vina vinificirana u inox tankovima, što maraštini izvrsno odgovara, dok crnim vinima ipak nedostaje „dodir“ bačve. Josip Vučica ističe kako je dodavanje drveta svakako u planu, ali su s nastavkom investicija u podrum ipak morali malo pričekati, obzirom da ih je na samom početku poslovanja zatekla nezgodna 2020. godina sa covid-krizom koja je potresla čitavu vinsku industriju. No, ne sumnjamo kako je pred ovom mladom vinarijom svijetla budućnost.
Kušali smo i jedan od najbolje ocijenjenih Crljenaka u Lijepoj Našoj
Nakon četiri etikete Vučica, kušali smo i Crljenak Bedalov, jedan od najbolje ocijenjenih Crljenaka u Hrvatskoj. Jakša Bedalov nas, na žalost, nije mogao ugostiti u vlastitoj vinariji zbog renovacijskih radova, ali nas je ipak odlučio počastiti s nekoliko butelja ovog sjajnog vina koje uvijek iznova oduševljava svojom harmonijom i ljupkom sortnošću.
Vinarija Putalj još jedno je kaštelansko blago
Naša sljedeća vinska destinacija bila je Vinarija Putalj iz Kaštel Sućurca. Njen vlasnik je iskusni vinar Anton Kovač koji uvelike poštuje i cijeni kaštelansku vinsku povijest. Tako i izvrsno dizajnirana etiketa, koja krasi njegova vina, priča priču o kaštelanskom vinu: „Grafika predstavlja izvor vode, koji je zapravo otvarač za vino, ali i vinska čaša, no zapravo može biti i trs s korijenom, ali na kraju nije ništa od toga već Kaštelanski zaljev.“
Vinogradi Vinarije Putalj su smješteni na padinama Kozjaka, koje odlikuje – crljenku vrlo odgovarajuće – laporasto tlo te dobra provjetrenost koja pruža prirodnu zaštitu od bolesti vinove loze. Ukupno se prostiru na oko 3,5 Ha površina, na kojima se uzgajaju isključivo plavac mali i crljenak kaštelanski. Vođene vinske ture koje pričaju priču o crljenku, čine 70% poslovanja vinarije, čime se snažno promovira vinski turizam kaštelanskog kraja.
Osim crljenka kušali smo i pošip
Posjetili smo još jedan kaštelanski vinograd. Onaj Ivice Kuzmanića iz Kaštela Novog. Ovdje nismo ponuđeni slavnim crljenkom, već – za početak – pošipom. Drugo bijelo vino koje smo kušali proizvedeno je od samonikle loze pronađene u vinogradu, a za koju Kuzmanići vjeruju da ovdje raste još od 50-tih godina prošlog stoljeća. Usprkos uloženim naporima, još uvijek nisu ušli u trag njenom porijeklu, a u obitelji je „radno“ nazivaju Kikićeva bijela. Treće kušano vino, ovoga puta crno, također je napravljeno od autohtone sorte. Riječ je o glavinuši, lozi koju odlikuju visoki šećeri i mali prinosi, a koju je Ivičin otac ostavio da raste na svega par trsova.
Kaštela tek čekaju da budu otkrivena
Naposljetku, došao je red na degustaciju čuvenog pošipa Ivice Milana. Iako je pošip korčulanska autohtona sorta, ona je u Ivičinim vinogradima naišla na „dobru zemlju i vridnu, pažljivu ruku koja će je njegovati tako da iznjedri sve ono najbolje od sebe“. Pažljivo odabrane i s punim povjerenjem dobivene sadnice pošipa s Korčule su u Kaštela stigle doslovno u naramku i zaživjele svoj novi život pod obroncima Kozjaka, gdje je Ivica izmislio za njih posebni „pergola uzgoj“ koji podiže lozje visoko, i omogućuje svakom grozdu optimalan omjer hlada i sunca. Time je postignuta idealna insolacija uz kontrolu zrenja, sladora i budućeg alkohola.
Sudeći prema svemu viđenom, za Kaštela se može reći da su bogat vinski kraj o kojem će se tek govoriti.
Pratite Andreine priče na Instagramu: andrea_pancur
Pratite Andreine priče na Instagramu: visitkastela
