„Tata, što bi ti htio da ja budem kad odrastem?“ je pitanje koje mi je postavio moj sin i istim me podsjetio koliko volim svoj posao. Naravno, moj odgovor njemu, mom sinu, onomu koga volim najviše na svijetu, je da bude sretan što god radio i ako je to moguće da tim istim poslom usrećuje druge, budući da je i jedno i drugo jednako važno.
„Tata, što bi ti htio da ja budem kad odrastem?“
To njegovo pitanje i blagdani podsjetili su me na sve dane i noći provedene iza šanka. Kao da mi malo nedostaje ona silna euforija i vreva ljudi tik pred blagdane. Tada sreća, radost i euforično raspoloženje okupiraju čitav prostor jednog urbanog kafića, a šarene vrećice, nasmijana i razdragana lica zaposjedaju kafić do zadnjeg mjesta. Blagdani su vrijeme kada dobro raspoloženje i radost okupira goste koji umjesto kave već od ranog jutra naručuju „nešto kratko“ i za isto nikada ne očekuju vraćanje ostatka. Nerijetko i mene samog počaste turom žestice pa me hladnoća i zima dok užurbano primam narudžbe na terasi kafića uopće ne smetaju.
Posao me oblikovao
Sada, dok pišem odgovor na sinovo postavljeno pitanje zbrajam prednosti i nedostatke mog posla. Ovim tekstom želim opisati koliko su moj posao i moj rad iza šanka zaslužni za to kakav sam ja danas. Naime, blaga narav i strpljivost nisu bile moja jača strana u mladim danima. Štoviše, upravo suprotno – bio sam nestrpljiv, uvijek sam negdje žurio i htio postići svaki svoj cilj u što kraćem roku. Ponekad sam tim sam sebe izluđivao.
Služiti drugima donosi ti radost
Sjećam se novogodišnjih slavlja. Svaki moj doček Nove godine bio je usmjeren isključivo na goste i njihovo zadovoljstvo. Ne žalim za tim jer sam, učinivši taj trenutak njima ljepšima, i sam osjećao radost te da sam koristan i vrijedan. Njihova sreća tada je postaja i moja. Također, vrijeme Božića je upravo vrijeme u kojem nas tradicijske i kršćanske vrijednost podsjete na to da smo pozvani služiti jedni drugima i da je biti dobar domaćin veliki izazov. Naime, veliki je izazov zadovoljiti gosta jer ga moraš dobro poznavati, odbaciti sva svoja očekivanja i svoj pristup uskladiti s onim što gost od tebe očekuje. Zato, dragi moj sine, ne želim filozofirati, želim ti jasno dati do znanja da nitko ne bi bio sretniji od mene da izabereš se profesionalno razvijati u smjeru služenja drugima, odnosno biti konobar i barista. Mene je taj posao naučio koliko je lijepo biti dio tima, kolektiva, koliko je lijepo svojim radom i trudom zaslužiti kompliment te kako je divno svojom pristojnošću izazvati isto tako pristojan i fin pristup drugih.
Svaka kava prilika je da nekome uljepšamo dan
Naravno, svaki posao ima i prednosti i mane. Najveća prednost bivanja baristom jest usrećivanje drugih. Barista jutrom goste služi eliksirom budnosti i prisebnosti, kavom. Taj čaroban i mističan napitak, punog mirisa i okusa, koji s gostom ostaje kroz sve njegove jutarnje obaveze, za mnoge je prava sreća. O tome koliko će gostu taj dan biti lijep ovisi koliko je ljubavi i truda barista usmjerio u kuhanje tog čarobnog napitka. Zato su svaki novi dan i svaka skuhana kava tog dana nova prilika da nekom uljepšamo dan.
Piše: Domagoj Trusić
Fotografije: Domagoj Trusić
Pratite Andreine priče na Instagramu: andrea_pancur
