Iza nas je prvi enogastronomski pohod okolicom Vižinade. 150 ljudi šetalo je 10 kilometara istarskom općinom s najviše vinarija i vinograda po glavi stanovnika. Idealno vrijeme nas je poslužilo, i zaista smo uživali kroz predivne vinograde, maslinike i polja, a na 5 štaciona okrijepili se izvrsnom gastronomskom ponudom i nazdravili vinima ovog kraja.
Najvinarijska istarska općina
Vižinada je općina s najviše vinarija i vinograda po glavi stanovnika u Istri, tu raste više od milijun čokota vinove loze, od kojih svoja nadaleko poznata vina proizvodi čak 14 lokalnih vinarija, a na području Vižinade svoje vinograde ima i najveća istarska vinarska tvrtka Agrolaguna iz Poreča. Treba naglasiti da su čak četiri (od sedam dodijeljenih) platinaste medalje na ovogodišnjoj Vinistri osvojili vinari iz Vižinade, a svjetsku kvalitetu ovdašnjih vina potvrđuju i priznanja s prestižnih svjetskih ocjenjivanja.
Nije ni čudo onda da je ova općina odlučila organizirati događaj Viva Vino Vižinada i predstaviti nam svoje vinograde i nagrađivane vinarije. Pozitivnih dojmova nije manjkalo. Sudionici su bili oduševljeni, baš kao i ja. Sudjelovala sam na do sada na mnogo wine & walk manifestacija, i zato mogu iz iskustva reći da je Viva Vino Vižinada opravdala sva moja očekivanja i organizirala odličan događaj. Zadovoljstvo nisu sakrili ni organizatori, Turistička zajednica Općine Vižinada, u suradnji s Općinom Vižinada, Talijanskom unijom Rijeka i Zajednicom Talijana Vižinada, i već su se obavezali da se Viva Vino Vižinada nastavlja s novim izdanjima.
Šetnja kroz vinograde i uživanje u vinima
U nedjelju smo se okupili na startnoj poziciji na trgu pred zgradom općine Vižinada. Najviše Istrijana ali i hodača iz šire okolice podijelilo se u grupe s vodičima. Bilo nam je drago vidjeti domaće i strane turiste koji su se također pridružili ovoj genijalnoj ideji.
Putem nas je čekalo pet postaja s okrjepom odnosno hranom i vinima lokalnih vinara, a dobro raspoloženje podizano je i živom glazbom.
Zašto su okrjepne postaje na prvom Viva Vino Vižinada pohodu nazvane štacioni vidjelo se već na nenajavljenoj nultoj postaji, koja je bila posvećena negdašnjoj vinskoj pruzi Parenzana.
Za one koji ne znaju, Parenzana je bila uskotračna željeznička pruga koja je povezivala Trst s Porečom kao krajnjim kolodvorom. Od tuda naziv Parenzana odnosno Porečanka. Bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine. Na postaji nalazio se foto- point i maketa u prirodnoj veličini lokomotive U-2 kakva je nekoć vukla vagone na toj 123 kilometra dugačkoj pruzi između Poreča i Trsta. I dio staze ovog pohoda vodio je trasom Parenzane! Uz prve selfije, hodači su se na ovom odmorištu mogli okrijepiti ukusnom pandešpanjom koju je pripremio Agroturizam Fatorić, te teraninom i kušovačom (likerom od kadulje) iz vinarije Sosich.
5 štaciona vrhunske enogastro ponude
Prvi službeni štacion dočekao je hodače kilometar nakon starta s vinima vinarija Bruno Ferenac i Giulio Ferenac, koja su točili vinari osobno. Bruno Ferenac ponudio je, uz ostalo, svježu malvaziju koja je ove godine osvojila platinastu medalju na Vinistri, a agroturizam Selo Mekiši, iz kojega je istarski pršut sa zaštićenom oznakom izvornosti bio šampion posljednjeg Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu, ponudio je obilnu okrjepu s pršutom, suhim kobasicama, suhim ombolom i vratinom.
Kada smo došli do drudge postaje nismo mogli sakriti oduševljenje. U hladovini parka, ukrašenog starim glazbenim instrumentima, uz drevnu templarsku crkvicu na Božjem polju dočekali su nas zvuci flauta, a ukusna salata od hobotnice iz konobe Jadruhi mogla se zaliti vinima iz vinarija Sosich i Deklić. Vinarija Sosich ponudila je sva njihova vina, a vinarija Deklić je pak predstavila svoje premijerno vino, merlot 2019. prvi put napunjen za ovu sezonu.
Nakon malo manje od dva kilometra uslijedio je treći štacion, s vinima vinarija Franc Arman i Pilato, a sve smo to zalili iza vrhunske maneštre s bobićima iz gostionice Užanca. Na ovom štacionu odmorili smo se u prekrasnom masliniku uz zvukove gitare i harmonike.
Malo više od kilometra trebalo je hodati do četvrtog štaciona, a tamo su domaćini bili vinarije Marijan Arman i Geržinić, dok je restoran Telor ponudio okrepljujuću hladnu salatu od pašte.
Zadnji štacion smo najslađe iščekivali, možda zato što smo ipak morali malo duže šetati.
Uz vina vinarija Marina Rossija i Pina Rossija, Slatka Istra ponudila je tradicionalne istarske kolače, cukerančiće i paštine, uz kratki tečaj njihova sljubljivanja s vinom. Još je 1,7 kilometara trebalo prohodati natrag do starta odnosno cilja, gdje je u parku iza stare škole hodače čekao završni party uz Tu i tamo band, i ponuda roštilja popularne porečke pečenjarnice Arman grill.
Koliko nam je bilo dobro, teško je uopće opisati. Organizatori su napravili vrhunski posao, ali sve pohvale vinarima i ugostiteljima koji su nas zaista razmazili svojom ponudom, ali i učinili šetnju malo težom jer nismo bili lagani kao na startu. Jedva čekamo drugo izdanje, jer je ovaj događaj uistinu ispunio sva naša očekivanja.
Pratite Andreine priče na Instagramu: andrea_pancur
