Nakon desetak godina krivih pitanja, Hrvatski ugostitelji su počeli davati krive odgovore. Većina ugostitelja, craftere promatra kao sektu ili ekipu koja se trudi, ali nisu im toliko zanimljivi da bi ih posjetili, saznali što i kako rade i mogu li to ponuditi svojim gostima. Crafteri su zato, u šumi komercijalista s raznoraznim ponudama robe za široku potrošnju poznatih internacionalnih imena, sakrili svoje objekte pod logom neke jake kompanije, u hladovinu.
Kod nas se često može čuti rečenica; Nemam ja vremena gostima objašnjavati i nuditi nešto što ne znaju, ujutro je gužva, popodne je gužva, navečer je glasna glazba, a ja od toga da to nudim nemam ništa. Ona politika; kud svi Turci tu i mali Mujo, dovela je do implementacije proizvoda u ugostiteljstvo koji tu ne pripadaju. Takvi su recimo instant kava pored profesionalne opreme i sokovi za razrijeđivanje u prahu ili sirupu. Sve se to opravdava praćenjem trendova i tih par trendsettera koji diktiraju ponudu i na tome uzimaju veliku zaradu.
Ako ništa, Covid je pokazao da loša kvaliteta teško opstaje
Upravo ova distorzija zvana Covid je sada dovela u pitanje neke stvari i dala odgovor na godine nebrige o objektima i sustavno ulaganje u zidove i podove, a ne u program, osoblje i kvalitetu ponude. Sravnjeni sa istinom da ne nude ništa posebno, mnogi se nalaze posramljeni i prestrašeni. Veliki poslovni partneri s kojima surađuju ne daju im nikakva rješenja, nego su ih umjesto toga počeli gledati kao dio problema zbog nepreuzetih količina iz ugovora i neostvarenih planova. Dakako da ima izuzetaka, ali puno ih trenutno stenje pod čizmom represije i čeka dan kada će ih NETKO zatvoriti.
A kako se u tome ponašaju crafteri?
Sada možda očekujete da slijedi obrat kao u nekom krimiću. Sada je dio gdje navodimo da nitko nije kriv što ne zna, nitko ih možda nije motivirao i educirao, a pogotovo im nikada nitko nije pokazao primjerom. Crafteri koji su nezadovoljni razvojem situacije, linijom manjeg otpora otvaraju svoje show-roomove i objekte za plasman i prodaju. No, jesu li ti objekti napravljeni po ideji crafta i odiše li u njima craft, na vama je da presudite iz sljedećeg odlomka.
Danas dvadesetak ozbiljnih craftera ima ugostiteljske objekte i tamo plasiraju komercijalne proizvode zajedno sa svojom ponudom. Hrvatski crafteri nisu dosljedni svojoj ideji crafta i to se vidi. Zbunjuju i svoje klijente i dobronamjerne ugostitelje. Gotovo je nemoguće naći objekt bez internacionalnih proizvoda koji su uvijek prvi izbor ugostitelja zbog agresivne globalne kampanje. Osim toga, konobar koji misli da je potplaćen neće se boriti da plasira nešto lokalno ili nešto zdravije, svježije, ukusnije, šarmantnije, bolje… Naravno da parola što ja imam od toga ima smisla iz kuta gledanja većeg prometa i zarade, ali već kad sliku dignemo na razinu promjene potrošačkih navika, dobili smo vjernog gosta koje samo kod nas može uživati u proizvodu koji nitko drugi ne nudi.
Znaju li uopće Hrvati što je Craft? Znaju li naši ugostitelji što je ugostiteljstvo? Još jedna parola za kraj – danas komercijala, sutra pedala…
