Milenko Matić istarski je vinar iz malog mjesta Baškoti sa ukupno 22 ha vinograda koji se nalaze unutar vinskog trokuta Višnjan – Kaldir – Vižinada u društvu „velikih igrača“ hrvatske vinske scene.
Unatoč tome, vina Matić još uvijek nisu toliko poznata širokoj javnosti i tim više su bila iznenađenje za sve posjetitelje Vino & Kino događanja među kojima je bilo najviše onih koji su ih po prvi put kušali.
Večer je započela s Matić malvazijom 2019. koja je već na ovogodišnjem En primeuru u Esplanadi od struke zapažena kao iznimna malvazija. Vrlo je pitka, aromama je zavodljiva, ali nimalo napadna. Ovu malvaziju jednostavno treba kušati, a u kombinaciji sa sirom Paške sirane „Mediterano“ s okusom kadulje bila je dobitna kombinacija.
Drugo vino, također, nešto neobično što svakako vrijedi kušati. Radi se o Matić roséu Eros od autohtone istarske sorte muškat ruža (70%) i internacionalne sorte muškat žuti (30%). Unatoč aromatičnosti po kojoj su muškati prepoznatljivi, ovaj rosé je suptilna i izvrsno izbalansirana ljubavna priča dvaju muškata. Uz ovaj rosé vrlo lijepo se sljubio poznati „Pramenko“ nepogrešivo slastan sir od ovčjeg i kravljeg mlijeka koji se proizvodi u Paškoj sirani, najstarijoj sirani na otoku Pagu.
Da istarski teran i dozrijevani Paški sir idu izvrsno ruku pod ruku nije nikakvo otkriće, ali dobre stvari treba ponavljati. Milenko Matić donio je Matić Teran 2019. vino dozrijevano jedva 2 mjeseca u hrastovim bačvama koje otkriva pravu prirodu ove pomalo neobuzdane i svojeglave sorte. Kaže Milenko da mnogi njegovi kupci baš vole ovakav svježi teran i da je pravi odabir za crveno vino tijekom ljeta. Cijena od cca 50ak kuna čini ga dostupnim za svaki džep.
I na kraju, Matić Malvazija od prosušenih bobica iz 2011. godine. Za mnoge je baš ovo vino bilo pravo iznenađenje večeri, a Milenko je ponosno opisivao koliko je truda i ljubavi uloženo u njezinu proizvodnju. Od 9 tona grožđa koje se sušilo dobiveno je tek oko 450 l vina koje je potom odležavalo u drvenim bačvama starim 150 godina. Rezultat je uistinu impresivno desertno vino koje bi se moglo poslužiti i na najglamuroznijem vjenčanju ili večeri.
I nekoliko riječi o filmu tj. o Jean–Luc Godardu i Novom valu kojemu je ovaj „event“ bio svojevrsni tribute. O najpoznatijim filmovima ovog francuskog maestra kao što su „Do posljednjeg daha“ (1960.), „Prezir“ (1963.), „Ludi Pierrot“ (1965.) i „Živjeti svoj život (1962.) govorio je gost večeri prof. Tomislav Brlek s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Profesor je komentirao ključne momente navedenih filmova, govorio je stručno, a opet dovoljno razumljivo i ležerno da oni koji su ga pažljivo slušali sada mogu slobodno reći da su usvojili još jedno važno poglavlje filmske lektire pod nazivom: „Jean-Luc Godard i Francuski novi val“, a sve to s čašom vina u ruci i finim slasnim zalogajima koji su se pripremali u wine baru Bornstein.
Jelena Bulum
