Ne možeš u Italiju a da ne posjetiš barem jednu vinariju. Odnosno možeš, ali ovako je puno bolje. S obzirom na kratko vrijeme posjeta, imala sam vremena stvarno samo za jednu vinariju i to je na preporuku Silvije i Tomislava iz G.E.T. reporta bila vinarija Secondo Marco. Potvrdila sam si opet zašto stalno slušam njihove preporuke.
Marco Speri peta je generacija jedne od najpoznatijih obitelji u vinskoj pokrajini Valpolicella. Svoju je vinariju otvorio 2008. godine pod nazivom Secondo Marco. A zašto takav naziv? Jedan od razloga je taj što iako je cijeli život u proizvodnji vina kroz obiteljsku vinariju, njegov drugi život počeo je otvaranjem vlastite proizvodnje. Njegova je vizija proizvoditi elegantna vina koja odlično odgovaraju uz hranu zbog viših kiselina, niže razine alkohola i manje dodanog šećera.
Zbog pozicije vinograda ova je regija poznata u svijetu
Vinogradi Secondo Marco vinarije nalaze se istočno od Jezera Garda u središtu pokrajine Valpolicella. Poznati su po proizvodnji crnih vina i to zbog jedinstvenih karakteristika koje se mogu naći samo ovdje. Alpe na sjeveru i dolina na jugu štite regiju od intenzivnih Mediteranskih ljeta, a vinogradi se obrezuju u Y obliku kako bi bili se plodovi zaštitili od vjetra.
Proizvodnja isključivo crnih vina
Marco proizvodi pet crnih vina tradicionalna za ovu regiju i mi smo ih imali priliku sve probati. Osim pozicije vinograda, imaju i poseban način proizvodnje. Fermentacija vina odvija se u bačvama od cementa jer na taj način okus i svježina vina ostaju sačuvane. Meni je posebno zanimljivo bilo da nakon toga vino stari u bačvama izrađenima od slavonskog hrasta.
Njihovo najpoznatije vino je Valpolicello Classico, nježno vino sačuvane voćne arome. Osim toga, probali smo vino Valpolicello Ripasso 2014. često opisano kao kompleksno, vino Amarone della Valpolicella 2010.koje se radi od najboljeg grožđa, a prije punjenja u boce stoji 42 mjeseca i vino Recioto della Valpolicella 2013. kod kojeg se grožđe suši čak 120 dana. Vino Solo per un amico 2013. kupaža je 4 sorte Corvina, Cabernet Sauvignon, Teroldego, Pipiona i proizvedeno je samo 2000 boca.
Bilo je ovo zaista lijepo iskustvo koje bih preporučila ako se nađete u ovom području. Ono što bih ja svakako voljela sljedeći put je čuti tu priču iz perspektive samog vinara, jer nitko to ne može prezentirati kao onaj koji je to vino zamislio.
Tekst i fotografije: Andrea Pančur